Otvara se u novoj kartici

Povijest

Ico2

Od prvih srednjovjekovnih trgovišta i obrtničkih cehova do osnutka Obrtničke komore Međimurske županije

Obrtništvo je duboko utkano u gospodarsku, društvenu i kulturnu povijest Međimurja. Kroz stoljeća su obrtnici svojim znanjem, vještinama i poduzetnošću oblikovali razvoj međimurskih naselja, stvarali gospodarsku snagu kraja i pridonosili njegovu identitetu. Povijest obrtništva u Međimurju ujedno je i priča o udruživanju, zajedništvu i nastojanju da se obrtnicima osigura snažniji položaj i bolji uvjeti rada.

Korijeni obrtništva sežu u srednji vijek

Počeci razvoja obrtništva u Međimurju sežu u srednji vijek. Upravo su obrtnici, odnosno hospitesi (kraljevski gosti), postavili temelje razvoja važnih trgovišta u prostoru između Mure i Drave, među kojima se ističu Prelog i Štrigova.

Tijekom 15. i 16. stoljeća u međimurskim trgovištima, odnosno oppidumima, počinju se oblikovati prva gospodarska, obrtnička i trgovačka udruženja – bratovštine. U njihovu okrilju, često povezanom s djelovanjem Crkve, nastaju i začeci cehova, najvažnijeg oblika organiziranog udruživanja obrtnika tijekom razdoblja od 16. do 19. stoljeća.

Cehovi su imali važnu gospodarsku i društvenu ulogu. Svojim djelovanjem utjecali su na razvoj Čakovca, Preloga, Štrigove, Donje Dubrave, Kotoribe, Nedelišća i drugih međimurskih naselja, a cehovski običaji i način života ostavili su trag u oblikovanju lokalnih zajednica i građanskog staleža.

Obrtnici – važan dio međimurskog identiteta

POVIJEST

Velika naseljenost, ograničene mogućnosti poljoprivrednog privređivanja i težak životni uvjeti oblikovali su Međimurca kao marljivog i poduzetnog čovjeka, često prisiljenog na odlazak u potragu za poslom. Uz poljoprivredu, obrtništvo je postalo važan izvor egzistencije i razvoja.

Međimurje je kroz povijest imalo velik broj obrtnika različitih struka, a njihova stručnost, radišnost i poduzetnost pridonijele su gospodarskoj snazi ovoga kraja. Upravo je brojnost i raznolikost obrtničkih zanimanja bila jedan od razloga zbog kojih su organizirani oblici udruživanja imali posebno značenje.

Od cehova do obrtničkih udruženja i komorskog sustava

Nakon postupnog nestanka strogih cehovskih pravila, što se u Međimurju događalo uglavnom tijekom druge polovice 19. stoljeća, obrtnici se počinju organizirati u obrtne zborove. Oni su okupljali obrtnike na razini pojedinih trgovišta i kotara te predstavljali važan korak prema modernijem obliku strukovnog povezivanja.

Usporedno se razvijao i komorski obrtni i trgovački sustav. Važan događaj na nacionalnoj razini bilo je osnivanje Trgovačko-obrtničke komore hrvatsko-slavonsko-dalmatinske u Zagrebu 1852. godine.

Važne godine u organiziranju međimurskog obrtništva

Osnovan Obrtni zbor za trgovište i kotar Čakovec

1895.

Osnovan Obrtni zbor za trgovište i kotar Prelog

1925.

Osnovan Obrtni zbor za Kotoribu i Donju Dubravu

1927.

Osnovana udruženja zanatlija za srez Čakovec, Prelog te Kotoribu i Donju Dubravu

1932.

Čakovečki obrtnici kupuju Stari grad, dvorac Zrinskih, i spašavaju ga od rušenja

1933.

Osnovan Obrtni zbor za grad i kotar Čakovec

1946.

Čakovečkim obrtnicima oduzet Stari grad

1948.

Osnovane Zanatska komora za grad i kotar Čakovec te Zanatska komora za kotar Prelog

1950.

Ukidanje Zanatske komore

1962.

Osnovano Udruženje zanatlija općine Čakovec

1968.

Udruženje zanatlija općine Čakovec djeluje pod nazivom Udruženje samostalnih zanatlija općine Čakovec

1970.

Udruženje samostalnih zanatlija, ugostitelja i prijevoznika općine Čakovec

1977.

Osnovano Udruženje samostalnih privrednika općine Čakovec

1979.

Otvoren Centar za malu privredu u Čakovcu

1983.

Osnovano Udruženje hrvatskih obrtnika Županije međimurske i Udruženje ugostitelja Međimurja

1993.

Osnovana Obrtnička komora Županije Međimurske

1994.

Sjednica

Put prema osnivanju Obrtničke komore Međimurske županije

Donošenjem novog Zakona o obrtu 1. srpnja 1993. godine stvoreni su zakonski preduvjeti za uspostavu suvremenog komorskog sustava u Republici Hrvatskoj. Njegovim razvojem i osnivanjem regionalnih obrtničkih komora omogućeno je i osnivanje krovne organizacije hrvatskog obrtništva – Hrvatske obrtničke komore.

U tadašnjoj Županiji Međimurskoj nije postojala organizacija Saveza udruženja hrvatskih obrtnika, već samo udruženje. Kako bi se ostvarili preduvjeti za osnivanje regionalne komore, pristupilo se organizacijskom povezivanju međimurskih obrtnika.

Zanatstvo je organizirano kroz dva strukovna udruženja: Udruženje hrvatskih obrtnika Županije međimurske, današnje Udruženje obrtnika Međimurske županije, i Udruženje ugostitelja Županije međimurske, današnje Udruženje ugostitelja Međimurja. Njihovim povezivanjem u Savez udruženja hrvatskih obrtnika za područje Županije stvorena je organizacijska osnova za osnivanje regionalne obrtničke komore.

Skupština Udruženja hrvatskih obrtnika Županije međimurske 17. prosinca 1993. godine donijela je odluku o istupanju iz Saveza udruženja hrvatskih obrtnika regije Varaždin. Istodobno se pristupilo formiranju dvaju udruženja i njihovu povezivanju u savez na području Županije. Time su stvoreni organizacijski preduvjeti za osnivanje Obrtničke komore Županije Međimurske.

Nakon što su udruženja na svojim izbornim skupštinama donijela statute i druge odluke potrebne za buduće djelovanje, predloženi su kandidati za članove Skupštine buduće Komore.

9. prosinca 1994. – osnovana Obrtnička komora Međimurske županije

Osnivačka skupština Obrtničke komore Županije Međimurske održana je 9. prosinca 1994. godine u dvorani Centra za malu privredu u Čakovcu. Na skupštini su izabrana i imenovana tijela novoosnovane regionalne komore, čime je započelo novo poglavlje organiziranog zastupanja interesa međimurskih obrtnika.

Za članove prve Skupštine imenovani su:
Ivan Lepoglavec, Rudolf Petek, Franjo Božak, Tomo Pahek, Stjepan Lovrenčić, Dragutin Mađar, Zlatko Vuri, Slavko Faltak, Josip Varga, Stjepan Blažeka, Franjo Cimerman, Marija Makovec, Ivan Meznarić, Ana Patafta, Rajka Džanko, Miljenko Balić, Slava Varga, Milan Kovačević, Ladislav Pikl, Ivan Rajković i Antun Magdalenić.

Prvi Izvršni odbor činili su Ivan Lepoglavec, Stjepan Blažeka, Zlatko Vuri, Slavko Faltak, Josip Varga, Marija Makovec, Drago Mađar, Tomo Pahek i Franjo Cimerman.

U prvom Nadzornom odboru bili su Josip Rihtarec, Dragutin Novak, Franjo Mađarić, Andrija Kovačić i Franjo Kolar.

Za prvog predsjednika Obrtničke komore Županije Međimurske imenovan je Ivan Lepoglavec, plastičar iz Strahoninca, s poslovnim sjedištem obrta u Goričanu. Imenovanjem na tu dužnost postao je i član Upravnog odbora Hrvatske obrtničke komore.

Na istoj regionalnoj skupštini za predstavnike u Skupštini Hrvatske obrtničke komore delegirani su Josip Varga, elektromehaničar iz Čakovca, i Franjo Cimerman, voditelj računovodstvenog servisa iz Nedelišća, s poslovnim sjedištem u Čakovcu. Franjo Cimerman na prvoj je skupštini Hrvatske obrtničke komore imenovan u Nadzorni odbor.

Predsjednici Obrtničke komore Međimurske županije

Od osnutka 1994. godine Komoru su vodili predsjednici koji su svojim radom pridonosili razvoju obrtništva i zastupanju interesa međimurskih obrtnika.

  1. Ivan Lepoglavec
  2. Slavko Faltak
  3. Boris Lukovnjak
  4. Dražen Novak

Danas Obrtnička komora Međimurske županije nastavlja svoju ulogu u povezivanju obrtnika, zastupanju njihovih interesa, promicanju obrtničkih zanimanja i stvaranju uvjeta za daljnji razvoj obrtništva u Međimurju.

Povežite se s nama!

Budite informirani o svemu što je važno za vaše poslovanje.